Još jedna uspješna potraga po krvnom tragu, ali je ovaj puta glavni akter potrage bio brak jazavčar. Srnjak je nastrijeljen oko 19 sati, pucano sa 7X57R, na 60 metara. U potragu se krenulo oko 20 sati. Pogodak je bio kroz pluća, a divljač je svejedno otišla barem 500 metara, vrteći se u gustom, nakon bijega preko livade i kroz šumu. Nakon potrage pas pronalazi i diže divljač te hvata srnjaka za but a vodič dostreljuje nastrijeljeno grlo. Tri srnjaka smo do sad odstrijelili, a u dva slučaju su korišteni psi za potrage. Manje je bitno da li je upotreba psa bila opravdana ili bi mi bez pasa našli divljač. Ključno je da je i taj trening upravo savršen za mlade pse kakve mi imamo. Jer će jednog dana možda imati težak trag pred sobom za koji će osim srca, upornosti, nosa trebati i iskustva. A mi im na treningu ne možemo zakomplicirati trag kao priroda.
Možda če naši lovci vidjeti opravdanost upotrebe pasa na krvnom tragu. Jer smo divljači dužni posvetiti toliko poštovanja da je nađemo, ako joj već nismo pružili brzu smrt.