Plašljivost na pucanj

[medo]

Plasljivost na pucanj je uglavnom stecena mana i da se ispraviti.S genetikom je rijetko kada povezana,a i kad je nije prenosivo.
 Nema psa kojeg se ne moze ustrasiti pucnjem ako se to odradi na los nacin.

[madhunter]

Medo, nisi u pravu! Strah od pucnja je itekako urođena i nasljedna osobina, iz toga razloga se takvi psi i isključuju iz uzgoja da tu istu osobinu nebi prenjeli na potomstvo!

Tko pokušava ispravit takvu stečenu manu gubi vrijeme i po meni nema veze sa kinologijom! Takva osoba radi protiv dobrobiti pasmine.

[medo]

Medo, nisi u pravu! Strah od pucnja je itekako urođena i nasljedna osobina, iz toga razloga se takvi psi i isključuju iz uzgoja da tu istu osobinu nebi prenjeli na potomstvo!

Tko pokušava ispravit takvu stečenu manu gubi vrijeme i po meni nema veze sa kinologijom! Takva osoba radi protiv dobrobiti pasmine.

Pa ja ne mogo reci da sam kinolog i da poznam tematiku kao ti i sl. ali iz dugogodisnjeg rada samostalnog i sa starijim lovcima plasljivost na pucanj se mogla ispraviti(ne uvijek).
 Znalo se dogoditi da u leglu od 6 stenaca samo jedno se boji pucnja jer je neko bacio petardu. Nakon par mjeseci greska se ispravila i sve je bilo normalno. Nakon toga to isto stene bi okotilo             nekoliko stenaca koji se nisu bojali pucnja. Vidio sam i odrasle pse,vrhunske, koji su se poceli bojati pucnja u 3. god. zivota jer je neka budala za Novu godinu bacila dinamit u blizini.
 Tokom rata na Lickom ratistu mnogi stenci su se bojali pucnja i to od najboljih pasa. Vecina je toga ispravljeno ali takve traume dozivljavali su i odrasli psi.
 S obzirom da psi i ostale zivotinje mogu dozivjeti psihicki slom ili strah od necega ne vidim razloga da bi se to moglo prenijeti na slijedecu generaciju u vecini slucajeva.
 Meni se ponekad cini da se psa tretira kao stroj koji treba postati super robot pri tome zaboravljajuci da su oni ziva bica koja reagiraju na podrazaje okoline.
 Siguran sam da je krivo pripisivati sve genetici.
 Po tome bi dijete ubojice postalo ubojica,dijete stolara stolar, dijete covjeka koji se boji pucnja isto bi se bojalo pucnja, dijete oca koji voli plavuse isto bi voljelo plavuse itd.

 Mozda stoji u teoriji onako kako kazes ali u mojoj praksi od 24 g. nije se dogodilo da stene nasljedjuje plasljivost na pucanj.
 Ne znam sto bi bilo da kuja koja se boji pucnja okoti stence koji se ne boje pucnja ili se boji samo jedno stene pucnja.
 To se dogadja.
U praksi oducio sam 2-4 psa od plasljivosti na pucanj u kratko vrijeme 2-10 tjedana. Nisam jedini i takvih primjera ima jos oko nas.
 Opet,nisam kinolog vec samo lovac.

[ante.rupe]

vrlo tesko je pasa priviknit na pucanj ako se izrazito boji pucnja, ako je to malo onda se moze al uvik ostaje u njemu strah i nepovjerenje prilikom pucnja. ako se pas puno boji pucnja onda je to nemoguće priviknit( neki bize i po nekoliko kilometara bez stajanja nakon pucnja ponekad istodobno cvileći). a dali je to nasljedo, neznam, samo ja nikad nebi uzeo štene od roditelja koji se boje pucnja, jer sam imao takve stence i to je veliki problem,

[medo]

Ante slazem se da sve ovisi o intenzitetu straha i sigurno da se ne bih upustao u oducavanje psa koji je previse plasljiv (bjezi od lovca cim ovaj uzme pusku ili bjezi od pucnja koji je bio daleko od njega).
 

[madhunter]

Plašljivost na pucanj urođena i stečena nije isto!
Nema smisla puno raspravljati pošto nismo stručni niti ja, niti ti!
Znam za psa koji se kao mlad nije bojao pucnja, al je sa dvije godine starosti zbog svoje neposlušnosti napucan sa trapom. Pas je tu bol povezao sa pucnjem i na svaki pucanj bježi glavom bez obzira.
To bi nazvali STEČENA plašljivost na pucanj! Nije lijepo za vidjet, al ne prenosi se na potomstvo!

Kad imaš psa kojeg nije preplašila nikakva eksplozija, a boji se pucnja nemoj gubit vrijeme sa postepenim privikavanjem jer nikome ne radiš uslugu ukoliko ideš u uzgoj sa psom!
To je sigurno PRIROÐENA plašljivost na pucanj!

Onaj koji ti je rekao da mu se psi boje pucnja jer je bio rat, to prvi put čujem.Rat je bio i u Slavoniji pa njihovi psi nisu imali tih problema.

Šta se tiče Ličke kinologije, imam jako loše mišljenje, bez uvrede.
Sa sigurnošču mogu reči da je kinologija ravna nuli. Ako 10 posto pasa ima rodovnik puno sam rekao, uglavnom su to neki mješanci goniča.Oni koji i imaju rodovnik to su uglavnom namuljani rodovnici od ko zna kojeg psa, a ovaj ga je zaslužio tobož dobrim radom, a za IPO nisu ni čuli.
Pouzdano znam od ljudi koji žive i love dole da se puno pasa boji pucnja, a za npr. sljedoglasnost nisu ni čuli, niti ih to interesira.

Odmah želim reči da iznimke uvijek postoje i ukoliko ima ozbiljnih uzgajivača u Lici, unaprijed im se ispričavam!

[medo]

Plašljivost na pucanj urođena i stečena nije isto!
Nema smisla puno raspravljati pošto nismo stručni niti ja, niti ti!
Znam za psa koji se kao mlad nije bojao pucnja, al je sa dvije godine starosti zbog svoje neposlušnosti napucan sa trapom. Pas je tu bol povezao sa pucnjem i na svaki pucanj bježi glavom bez obzira.
To bi nazvali STEČENA plašljivost na pucanj! Nije lijepo za vidjet, al ne prenosi se na potomstvo!

Kad imaš psa kojeg nije preplašila nikakva eksplozija, a boji se pucnja nemoj gubit vrijeme sa postepenim privikavanjem jer nikome ne radiš uslugu ukoliko ideš u uzgoj sa psom!
To je sigurno PRIROÐENA plašljivost na pucanj!

Onaj koji ti je rekao da mu se psi boje pucnja jer je bio rat, to prvi put čujem.Rat je bio i u Slavoniji pa njihovi psi nisu imali tih problema.

Šta se tiče Ličke kinologije, imam jako loše mišljenje, bez uvrede.
Sa sigurnošču mogu reči da je kinologija ravna nuli. Ako 10 posto pasa ima rodovnik puno sam rekao, uglavnom su to neki mješanci goniča.Oni koji i imaju rodovnik to su uglavnom namuljani rodovnici od ko zna kojeg psa, a ovaj ga je zaslužio tobož dobrim radom, a za IPO nisu ni čuli.
Pouzdano znam od ljudi koji žive i love dole da se puno pasa boji pucnja, a za npr. sljedoglasnost nisu ni čuli, niti ih to interesira.

Odmah želim reči da iznimke uvijek postoje i ukoliko ima ozbiljnih uzgajivača u Lici, unaprijed im se ispričavam!

Pa u Lici stvari idu na bolje i krizanaca je sve manje ali vecina lovaca je uvijek imala kvalitetne pse.Ne za utakmice po gaterima vec prave radne pse da gone po vrletima Velebita. Sljedoglasni su svi gonici tamo i nisam sreo jos nijednog koji nije.
 S papirima se muljalo kao i u Slavoniji i mnogi psi u Lici imaju genetiku slavonskih uzgajivaca.
E sad u Slavoniji je bio rat ali mozda ljudi nisu isli za tim. Naime ne radi se o tome da je zbog rata svaki pas bio plasljiv nego bilo je vise plasljivih nego u prijeratno ili poslijeratno vrijeme. Ja sam to kroz price pazljivo analizirao i ratne detonacije su mi pale napamet kao odgovor.
 Ne znam gdje si lovio u Lici ali ima jako dobrih pasa iz bez IPO i malo je plasljivih na pucanj po onome sto znam jer i tamo lovci vode racuna o svojim psima.
 Ipak slazem se da je tamo kinologija ravna nuli
Stvar je da lov i kinologija imaju i nemaju istu svrhu.

[madhunter]

Ja na psa bez obzira što se pokušavam bavit uzgojem, prvenstveno gledam iz lovačkog aspekta i koliko on god dobar bio po gaterima i na izložbama i raznim Ispitima on svoju pravu kvalitetu mora pokazati kroz lov u različitim situacijama, na različitim terenima i na različitoj divljači.
Al ono najbitnije za svakog lovačkog psa je da u što ranijoj dobi pokazuje da ima kvalitetne urođene osobine, iz tog razloga jer se one prenose na daljnje potomstvo.

D bi znali kakve urođene osobine ima neki pas moramo ga ispitati na IPO-u., a ako čemo poštivati neke propise pas bez IPO-a ne bi ni smio u lovište, voljeli mi to ili ne.

Eksterijer možeš popravit kroz jedno parenje, al loše urođene osobine ( sljedoglasnosz, ustrajnost, strah od pucnja )nemožeš ispravit kroz 10 parenja.

Večinu naših lovaca i kinoloških sudaca to ne interesira, jer bitno je da goni, da se pred njime ubi!!!!
Dok se god zakon i propisi ne počnu  poštivali po pitanju lovne radne kinologije nema prosperiteta!

Drago mi je ako kažeš da stvari idu na bolje u Lici,jer Lika mi je draga koliko i tebi!

[fazan]

Ja na psa bez obzira što se pokušavam bavit uzgojem, prvenstveno gledam iz lovačkog aspekta i koliko on god dobar bio po gaterima i na izložbama i raznim Ispitima on svoju pravu kvalitetu mora pokazati kroz lov u različitim situacijama, na različitim terenima i na različitoj divljači.
Al ono najbitnije za svakog lovačkog psa je da u što ranijoj dobi pokazuje da ima kvalitetne urođene osobine, iz tog razloga jer se one prenose na daljnje potomstvo.

D bi znali kakve urođene osobine ima neki pas moramo ga ispitati na IPO-u., a ako čemo poštivati neke propise pas bez IPO-a ne bi ni smio u lovište, voljeli mi to ili ne.

Eksterijer možeš popravit kroz jedno parenje, al loše urođene osobine ( sljedoglasnosz, ustrajnost, strah od pucnja )nemožeš ispravit kroz 10 parenja.

Večinu naših lovaca i kinoloških sudaca to ne interesira, jer bitno je da goni, da se pred njime ubi!!!!
Dok se god zakon i propisi ne počnu  poštivali po pitanju lovne radne kinologije nema prosperiteta!

Drago mi je ako kažeš da stvari idu na bolje u Lici,jer Lika mi je draga koliko i tebi!

U potpunosti se slažem s tobom . Svakako da je urođeni strah od pucnja po mom mišljenju mana koja se neda ispraviti i eliminira psa iz daljnjeg uzgoja. Što se tiće stečenog (uvjetovanog ) straha tu se može silnom ljubavi i radom pomoći psu da se oslobodi straha.
Poznati zagrebački veterinar Zlatko Adanić imao je vrhunskog oštrodlakog jazavčara koji je uza sva bio i vrhunski aporter.Tijekom proslave jedne nove godine , netko iz društva  bacio je petardu koju je ovaj uspio zgrabiti i u pokušaju donošenja ona je eksplodirala u čeljusti izbivši mu 4 zuba i ozljedila vilicu.
Poslje tog događaja psu je trebalo više od 1,5 godine da postane stabilan na šus.
Što se tiće većine lovišta , a lovim na dosta mjesta , još uvijek se pojavljuju psi koji nisu  u standardu , tj na moje pitanje koja je to rasa vlasnici uvredljivo odgovaraju." Kaj ne vidiš da je to "prerasli" brak.

[medo]

Fazan i Madhunter slazem se u zadnjim postovima jer kinologija tjera svoje,lovci svoje i ima onih poput nas koji zele imati cistog rasnog psa koji mora biti dobar u radu.
 Ipak IPO po meni ne bi trebao biti uvijet za lov jer neki si mogu priusiti,a neki ne mare. Po meni je vaznije da pas ima rodovncu i da radi u lovu ono sto se od njega ocekuje.
 Tokom godina otac mi je uzgajao vrhunske cistokrvne pse s rodovnicama ali na utakmice nisu vodjeni. Nama to nije bilo vazno,a jos manje ostalim lovcima iz RH ili inozemstva jer su kroz lov shvatili koliko psi vrijede. Svi znamo koliko su Talijani i Francuzi spremni dati za pravog psa. E te ponude su bile stvarno ceste ali psi se nisu prodavali.
 To je kao amaterski i profesionalni sport. Vecina nas je amatera,a i ima i profesionalaca poput madhuntera.
 Niti su svi amateri losi niti su svi profesionalci dobri. Covjeku koji zivi od uzgoja pasa IPO je vazan i vazan je onome koji kuuje njegove pse ali za lovca koji pse drzi zbog svog gusta IPO nikad nece biti prioritet.
 Povisenih brakova ima jako puno i svi su isti te cesto puta dokazano bolji za planinske uvjete lova nego normalni brak jazavcari.
 Mozda bi trebalo raditi na uzgoju pobisenog braka i priznati ga kroz 20-30 god.

[SBK]

Jedan stari kinolog jednom prilikom mi je rekao "Kinezi psa nauce u cirkusu voziti bicikl"

[medo]

Jedan stari kinolog jednom prilikom mi je rekao "Kinezi psa nauce u cirkusu voziti bicikl"

Cuo i vidio.
 
Vidim da ti imas puno znanja pa daj kazi malo vise jer ja zelim uciti jos.

[NLT]

Sada sam poceo citati ovo i sjetio se mog starog kolege lovca.On se bavio gonicima i rekao je da bi se gonica odviklo straha od pucnja treba ga odvesti u camcu daleko od obale, spustiti u vodu da pliva i pucati.U pocetku ce bjezati ali ce shvatiti da nama kuda i vratit ce se camcu.To je njegova teorija.

[Zoran]

Sada sam poceo citati ovo i sjetio se mog starog kolege lovca.On se bavio gonicima i rekao je da bi se gonica odviklo straha od pucnja treba ga odvesti u camcu daleko od obale, spustiti u vodu da pliva i pucati.U pocetku ce bjezati ali ce shvatiti da nama kuda i vratit ce se camcu.To je njegova teorija.

hmmm on sa nekim inteligentnim gonicima radio...

[lovacpd]

Ako pas na vrijeme poveze pucanj i divljac, on nema problema vise.

Najveca greska je vjezbati psa na pucanj na lancu , u dvoristu, petardama i  kojekakvim drugim sredatvima. Izvesti ga ne teren, da trenira rad pa u toku rada pucati izdaleka, poslije cekati prvu priliku za odstrel pred njim.
Imao sam situacija da su neki od mojih gonica(tih ratnih godina) kad cuju rafalnu paljbu bjezali kuci koliko ih noge nose, cak su i na jedinacne pucnje bili plasljivi, dok na pucanj sacmare nisu uopste obracali paznju.