Dešavanja iz ove priče su iz prošlog veka. Tada su se neke stvari drugačije rešavale. Tako da ne zamerite.
Pokojni Zoran Perić i sin mu, kolege iz grupe, ostali su bez kera pred sam lov. U petak pre lovne nedelje Zoki je doveo kući oštrodlakog Švabu. Bio je ponosan na sebe kakvog je oštrodlakog Švabu nabavio a imao je i sve papire. Sam pas je fine građe u tipu rase, uveden u lov, dobro kondicioniran, solidnog nosa, predano sluša komande. Sin, kad je video kera počeše se po glavi, pogleda oca u oči i opet zavrti glavom. Matori, ker je lep, ama mora da ima neku falinku, niko ne poklanja dobrog psa pred lov, reče ocu. Naravno Zoki po dobrom običaju otera sina u qrac krasni i psujući zbog baksuziranja ode svojim poslom. Elem, dođe i nedelja. Pršte fazani, Švaba radi, markira i donosi. Zoki prezadovoljan sve vreme drobi svima u grupi. Valjda ja znam , lovim tolike godine, vi se razumete u kerove, tek ste sline obrisali, e da sam takve kurotresine slušao, kad sam ja je*o i lovio vi ste jeli pačija gomna i mislili da su dudinje, vi ćete meni... ma drobi li drobi uz povremeno nakretanje ruske pljoske od 7 dl domaće mučenice. Pred sam kraj lova u livadi već umorni psi i grupa nogu pred nogu odaju. Sumira se dan i glođe se ona Zokijeva pljoska ne bi li joj videli dno. E baš tad kao uboden usijanim žaračem u guzicu, Švaba uz urlik skače u vis i u sprintu od 200 metara pikira ovcu. Hvat za vrat dostojan vuka, jak ugriz i par snažnih cimanja i ovca ostaje da leži mrtva. Odmah posle toga kreće ka drugoj i načinje joj but! U tom trenutku oglašava se i Zokijeva Sulovka. 6ica iz punog čokа trenutno smiruje kera. Sve staje sem ovce koja otresa otvoreni but iz kog lipti krv. Iz avlije izlazi komšinica poznata kao najveći baksuz u selu, kune, psuje, je*e majku, skida sve svece i zvezde s neba. Onu udavljenu platio je duplo a onoj načetoj zalečio je ranu. Ker je zakopan, ovca odrana i tranžirana. Sutra za ručkom u kući miriše ovčetina, Zoran seva očima, on i sin čutke jedu, nit ko govori nit ko rmori, ženskinje u drugoj sobi gledaju svoja posla i trude se da budu tihe. Kad je završio jelo Zoki ustaje i taman da krene kad mu sin uz kez od uveta do uveta u pola glasa izusti: Eh onakog kera si "eliminisao iz uzgoja" a vidi kakvu ovčetinu ti je na sto doneo! Šta je drugo mogao nego da se i on nasmeje samom sebi i čitavoj fertutmi koja je bila. Dugo smo ga i mi drkali zbog toga dok neka druga događanja nisu postala zanimljivija. Neka ti je laka zemlja kolega, počivaj u miru. Ps. Kad je nešto u startu jeftino na kraju može da bude vrlo skupo!
