Svaki krvni trag je drugačiji ali svako tolko se desi
.
Tako je bilo i prije par dana, kolega Janez je pucao na srnu kasno popodne i na nastrelu našao par duguljastih koščica od noge, sljedeče jutro smo u 7 sati, 14 sati nakon ranjavanja došli na trag i za prvih 400m smo potrošili pola sata jer je bilo puno svježih jelenskih tragova, Alf je polako sve
i dignuo srnu, tako ranjenu je gonio preko brda i dolina sve dalje od nas, Janez se je vratio u auto i krenuo putem ako ga negdje naprijed slučajno čuje a ja sam krenuo u smjeru gdje smo ga zadnje čuli. Nakon sat vremena se sretnemo na cesti i kaže da je čuo Alfa i čini mu se da je čuo da davi srnu, to je bilo udaljeno 15min vožnje po šumskoj cesti, kad smo stigli tamo gdje ga je čuo sam počeo zvati Alfa ako je stvarno zadavio da me odvede do srne. Baš tad Janezu zazvoni telefon i kaže da ga je zvao neki čovjek iz sela udaljenog još 20min vožnje od nas i da je kod njega na dvorištu pas sa narančastim prslukom i praporcima oko vrata zadavio srnu i sjedi pored nje. Samo smo se pogledali i brzo otrčali do auta i još brže došli do sela, kad tamo Alf sjedi pored srne na sred dvorišta i maše repom
.
Čudili smo se kako je srna bježala tako dugo (2sata) i tako daleko (dobrih 15km), a još veče čuđenje je sljedilo kad smo očistili srnu i utvrdili da je metak prošao nisko kroz oba plučna krila
