zadnjih desetak godina intenzivno pucam u Italiji i ni tamo situacija nije baš vesela. Gradovi koji imaju streljane većinom su izgrađene u 19 st. ili za vrijeme Musolinija. na raznim streljanama razni režimi - negdije možeš pucati koji kalibar hoćeš, negdije samo .22, negdije samo olovnim zrnima negdije pa samo FMJ . Nerijetko vikendom strijelci voze i po 200 km da bi došli na streljanu na kojoj mogu pucati što ih zanima.
Nove streljane vezane su obično uz trgovine oružjem - tako recimno GALERIA DEL TIRO ima 25 m streljanu, 10m zračnu, 50m , 100m, i pazi sad 300m ali sve pod zemljom . tjedni prihod samo od streljana oko 20 000 €! u nadzemnom djelu je trgovina oružjem i opremom sa servisom (oko200 kvadrata) restoran, turistička agencija za lovni turizam , sala za konferencije i uredi lokalnih lovačkih i streljačkih društava. izgradio privatnik i sve dao u najam. udaljeno oko 30 km od Brescie a vikendom se traži mjesto više na streljani.
Njihov zakon prepoznaje streljane (izgrađene sportske objekte) i strelišta (prirodne lokacije pogodne za obavljanje streljačkih aktivnosti) tako da recimo prvenstvo Italije u .45 division pucao sam u šljunčari usred kukuruzišta u Topo di trevi (nezamislivo kod nas).
Kod nas trgovci oružjem i streljivom još nisu shvatili da ako nam prodaju oružje i streljivo moraju nam ponuditi i mjesto gdje ćemo ga potrošiti!