Dragi Bože, imam mali prijedlog za Tebe:
Život bi trebao početi sa smrću, a ne obratno!
Zamisli ovo:
Ležiš dva metra ispod zemlje, oko tebe je tama i hladnoća, a ti počneš
kopati ka svijetlu.
Kad izađeš, ideš direktno u starački dom, iz mjeseca u mjesec osjećaš se
sve bolje i bolje, dok te napokon ne izbace jer si premlad.
S masnom penzijom igraš par godina golf, dobiješ od poslodavca zlatni sat
za vjernost i počneš polaaako da radiš.
Čim svoje odradiš, ideš na fakultet.
U međuvremenu si zaradio dovoljno da možeš svoj studentski život provesti
ko' bubreg u loju, imaš svakodnevno za izlaske, provod i alkohol, a u glavi
nemaš ništa osim guzica i sisa...
Kad već otupiš od svega toga, stiglo je vrijeme za školu, koja naravno
započinje na maturalnoj večeri.
U školi postaješ iz godine u godinu gluplji, sve dok te napokon ne izbace
iz nje.
Naravno, poslije toga najviše se obraduješ sladoledu ili nekim smiješnim
igračkama.
Poslije toga se nekoliko godina igraš u pjesku, pa se preseliš u maternicu gdje
uživaš devet mjeseci i napokon svršiš ovaj život s jednim velikim orgazmom!
To bi bio život!
Tvoj Perica.
