Kaži ti meni je l' ti zaboravljaš?
- Pa imam ja za to lijek, jedan jako dobar.
- Za koje?
- Pa za zaboravljanje.
- Je l' pa to baš mene muči. Imaš kakav lijek za to?
- Imam, pa sad sam ti rekao da za to imam lijek, za zaboravljanje.
- A je l' bi mi ga mog'o dati?
- Koga?
- Pa lijek, taj, za zaboravljanje.
- E, da imam. Jako dobar lijek.
- Pa kako sa zove?
- 'Ko?
- Lijek za zaboravljanje.
- Aha, za zaboravljanje lijek... Taj ti je jako dobar, znaš, a zove se, ovaj, dat ću ti ga ja, je l' ti treba?
- Treba mi.
- Čekaj, sad ću ti ja reći kako se zove. To je, ovaj ..... znaš za zaboravljanje. Znaš otkad to uzimam, sve mi se razbistrilo i ne zaboravljam, uopće, od tog lijeka, koji se zove .... se zove .... to ti je .... Ima jedan cvijet.
- Jebeš ga, ima više cvjetova.
- Pa ima više, ali ovaj je baš glavni, onaj cvijet, mislim šef svih cvjetova.
- Pa ne znam koji, kukurijek?
- Nije kukurijek, nije kukurijek. Baš glavni onaj cvijet. Ja se tog cvijeta sjetim .... Reci mi neke cvjetove.
- Pa ne znam koji, odakle da počnem? Kakve 'oćeš cvjetove?
- Pa taj glavni, car od svih cvjetova, što ima plavi, crveni, nema plavi, ima crveni, bijeli, žuti, taj cvijet. Ima bodlje!
- Bodlje? Ruža!
- E, ruža!
- Pa ruža se zove lijek?
- Nije, ne zove se lijek ruža, nego preko tog se ja sjetim kako se zove.
- Pa kako se sjetiš?
- Čekaj malo. Ružo, dušo, kako se ono zove onaj lijek što mi je gospon doktor prepisao za zaboravljanje?
