Siv zimski dan, prosinac, hladno, drugim riječima idealan dan za lov šljuka.
Pobjegnem s posla sat ranije, da uhvatim dva dragocjena sata prije mraka, stižem kuči i puštam Bobija iz boksa, pokupim samo 6 patrona i put šume.
U mečuvremenu počima propadati snjeg i s prvim pahuljama "BIIP, BIIP" ferma, pritrčim, kraljica polječe, prvi tir, drugi tir predalko, promašaj.
Punim pušku kada se biper ponovo oglasi, ponovo ne trpi fermu, podiže se, tir kroz gustiš promašaj, na šus se podiže i druga pucam iz okreta i ponovo promašaj.
Sada imam još samo dvije patrone a šljuka očito ko blata, trčim doma po još municije i krečem ponovo.
Podižem još 3 komada prije mraka i da ne duljim, sve uspijevam promašiti.
Putem do kuče, u glavi stotinu misli, puška, patrone, urok, dioptrija, pucam u kamen da se uvjerim da u patronama ima sačme (dogačalo se da vam kolege podvale dvije punjene crnim bobicama umjesto sačme).
Tu noč sam jako loše spavao.